April 2021

Odlučio sam da pišem o Académie musicale de Villecroze, kako bih za sve potencijale čitaoce ovih redova učinio ono što je Albina Smajlović učinila za mene 2013. godine i na čemu sam joj neizmjerno zahvalan. Sasvim običan, ali sunčan dan u kampusu i Albina koja sjedi na klupi ispred Akademije umjetnosti nisu uopšte nagovještavali da će se uskoro za moju muziku otvoriti neki potpuno novi prozori. Razgovor sa Albinom je odisao njenom spremnošću da me ohrabri, nagovori i pruži sve savjete kako bih se čim prije prijavio za radionicu koju organizuje pomenuta akademija. Bilo mi je jasno da je to komplikovano, nekakva pisma, engleski, preporuke , avion (!?) i sl. pa rekoh Albini kako ću se prijaviti obavezno, potom se i zahvalih – znajući da će to sve da me mrzi, da ću da zaboravim i da je vjerovatno to sve isuviše rano za studenta druge godine. Međutim, kada neko govori sa toliko strasti i ljubavi o nečemu onda se to i ne zaboravlja tek tako, a moram da priznam da me je i zaintrigiralo. Prvo što sam uradio kada sam došao kući jeste bilo istraživanje o ovim radionicama, potrebnoj dokumentaciji i rokovima za prijavljivanje. Sjećam se da je jedna stavka prijave bila putničko osiguranje što je za mene tada bilo bespotrebno bacanje novca, pogotovo jer nisam vjerovao da mogu da prođem u top 12, te da ono neće ničemu poslužiti, međutim..

Radionicu za kompozitore je 2013. godine vodio Philippe Hersant, iskaknuti francuski kompozitor koji je u to vrijeme pisao kompoziciju koja je porudžbina povodom obilježavanja godišnjice Notr Dam katedrale. Danas Hersant sarađuje sa istaknutim dirigentima među kojima je i Teodor Currentzis. Fokus radionice iz 2013. godine bio je gudački kvartet, a naše (12 kompozitora) kompozicije su svirala dva kvarteta, od kojih je jedan bio sastavljen od braće i sestara koji godinama zajedno muziciraju (Quatuor Girard), te sam imao sreću da baš sa njima radim na interpretaciji kompozicije “Impressions françaises”. Napomena: » kompozicija je nastala prije 6 godina «

Kada sam saznao da sam primljen na ovu akademiju, uslijedili su problemi sa pronalaskom novca za odlazak, iako su tada, kao i danas postojali obrasci koji se popune kako bi Académie musicale de Villecroze pokrila čak i trošak avionske karte, spavanja u hotelu ukoliko je let mimo datuma početka i završetka radionice i sl. Ne znajući za tu mogućnost, Ambasada Francuske u BiH i ataše za kulturu gospođa Catherine Constant su bez mnogo razmišljanja odlučili da pomognu i plate sve troškove mog odlaska na ovu prestižnu akademiju. Međutim, do njih nije bilo lako doći niti sam ih se sjetio, te su mi tu nesebično pomogli profesor i pijanista Dinko Blagojević, te
Berengere Dambrine.

Albina, koja je onog sunčanog dana obećavala bezuslovnu pomoć, jednog dana mi je uz kafu opet u kampusu i to u Slobodnom umu, objašnjavala šta je to gate na aerodromu, odakle da letim, te kako da se onako mlad negdje ne izgubim. Već tada sam počeo da shvatam otkud Albini toliko uzbuđenje kada priča o ovom programu, međutim sve mi se samo kazalo onog trenutka kada sam ušao u studio u kojem je trebalo narednih 14 dana (7+7) da komponujem i živim. Naravno, pitao sam organizatore da li bi trebalo, u sobi koja je na sprat, ima klavir i predivan prostor i radni sto za pisanje, da očekujem još neke ljude ili sam možda sam – ispostavilo se da će svako od nas 12 dobiti isti studio (neke sobe imaju čembalo) i jednake uslove za rad. Tih 14 dana su i danas u mojoj glavi i srcu kao san. Sjećam se da sam samo imao potrebu da se zahvaljujem i da nisam znao kako da se odužim tim divnim ljudima za divne stvari koje rade za umjetnost – osim da sjedim i radim više nego ikada do tada. U pauzama rada smo se kupali na bazenu, a hrana koju spremaju i vina koja poslužuju mislim da zaslužuju poseban tekst.

Dakle, na programima koje organizuje ova akademija apsolutno je sve plaćeno od trenutka kada spakujete kofer i izađete iz kuće, pa sve do vašeg povratka na istu tačku. Svako od učesnika dobija svoj studio, a na raspolaganju mu je izuzetno bogata biblioteka, sjajni i perfektno naštimovani klaviri i čembala, te jedan od svega par u svijetu sačuvanih originalnih fortepiana iz vremena kada je još Mocart svirao i komponovao na njima.

“Mia” za ansambl – Bruno Mantovani, 2019.

Kada sam se vratio 2013. godine kući, bilo je jasno da je jedan od zadataka da pratim kada će opet izaći konkurs i da se odmah prijavim, kako bih opet proživio ovaj rad i tu stvarao. S obzirom na to da je organizacija radionica za kompoziciju kompleksna i odvija se iz dva puta, pritom moraju da dovedu i izvođače, trebalo je čak 6 godina da objave poziv za usavršavanje sa direktorom konzervatorijuma u Parizu, istaknutim francuskim umjetnikom Brunom Mantovanijem. Ni nakon 6 godina, želja da opet odem u Francusku nije jenjavala, te sam se odmah prijavio znajući da su sada još manje šanse da prođem, jer sam već jednom bio – pa kome se raj dva puta desi, međutim..

Ove godine, radionica je bila organizovana prvo u Parizu, a potom smo išli u Villecroze koji je smješten nedaleko od Nice i predivne Azurne obale, gdje je inače i sjedište ove akademije. Sada već iskusan i upućen u proceduru odlučio sam da još više iskoristim čari koje nudi akademija. Vrijedno sam kući komponovao, a vrijeme u Francuskoj sam iskoristio na razgovore o muzici sa sjajnim studentima pariškog konzervatorijuma koji su pripremali naše kompozicije, te sam uživao u prirodi i šetnji po ovom seocetu. Druženje sa izvođačima se pokazalo kao izuzetno korisno, te su oni fantastično interpretirali moju kompoziciju “Mia” za ansambl.

Koncerti koji se održavaju u okviru ove radionice se profesionalno snimaju, a prostor koji vidite na snimku je
Chapelle Saint-Victor koja datira još iz 12. vijeka, a čiji i enterijer i eksterijer plijene bogatom istorijom. Na koncerte mještani dolaze u velikom broju, kapela je uvijek popunjena skoro do posljenjeg mjesta, a turisti su skoro pa neizostavna publika na svakom od koncerata.

Program “Young talents”

S obzirom na to da je ova akademija imala ljetnju pauzu tokom avgusta, na ovoj stranici uskoro možete očekivati raspored radionica sa datumima prijave, odnosno održavanja radionica i ostalih pojedinosti kao što su imena profesora, dokumenta potrebna za aplikaciju. Na ovom linku nećete pronaći samo pozive za kompozitore, već i za skoro sve instrumente, kamernu muziku, te usavršavanja za nastavnike u srednjim školama. Tradicija ovih radionica seže od 1981. godine, iako je ideja o ovoj akademiji starija od toga.

Académie musicale de Villecroze

The Académie musicale de Villecroze, engaged in musical patronage, supports young talent by offering applicants selected masterclasses, room and board.

Dok uprava akademije radi na osmišljavanju programa i dovođenja renomiranih pedagoga, ono o čemu već sada vi možete razmišljati jeste:

• Šta vaš to najbolje predstavlja i sa čim želite da aplicirate (koju kompoziciju smatrate izuzetno kvalitetnom i zašto, koje izvođenje želite da pošaljete, zašto bi taj program bio interesantan i koristan i zašto želite da ga unaprijedite)
• Ko su ljudi koji mogu da garantuju za vas, te su raspoloženi da napišu pisma preporuke?
• Da li imate dobro napisan CV ili biografiju na engleskom jeziku?

Raj za kraj

Raj za umjetnike definitivno postoji, a možete u to da se uvjerite samo tako što nećete oklijevati da se prijavite i postanete dio jedne divne porodice koja se svake godine širi. Osim što ćete jesti divnu hranu, plivati u bazenu i piti najbolja francuska vina, vi ćete osjetiti i proživiti sve čari umjetnosti.

Albina, hvala ti!