On September 27, I will be giving a presentation at the Royal College of Music (KMH) in Stockholm! I’ll be talking about the creation of my chamber opera Cherry With a Gold Pit, followed by a discussion on the importance of international collaboration for young composers. I’m excited to share my experience and discuss topics that are important to emerging composers.
Öppet kompositionsforum på KMH i Lilla salen fredag 27 september kl 13.30-15.30, inklusive en paus.
I’m currently in residence at the Visby International Centre for Composers (VICC) from September 17th to 29th, where the stunning natural beauty of Gotland is providing the perfect backdrop for creativity. During this residency, I’ve started working on sketches for new pieces commissioned by ensembles from the USA, Belgium, and Denmark.
The Visby International Centre for Composers, located on the island of Gotland, provides a focused and inspiring environment for composers from around the world. With a strong commitment to supporting contemporary music, VICC hosts residencies that allow composers to engage deeply with their craft. This space allows for focused creativity, and I’m excited to see how my time here will shape the new compositions I’m working on.
Thank you, Culture Moves Europe, for making this possible.
Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo biti član Visokog savjeta gradonačelnika Banjaluke u oblasti kulture. Visoki savjet je sastavljen od stručnjaka iz raznih oblasti, s ciljem da oni svojim znanjem, iskustvom i reputacijom predlažu, razmatraju i utiču na odluke koje se donose u korist građana Banje Luke. Važno je istaći da je riječ o samostalnom, nezavisnom i stručnom tijelu, koje nema karakter organa vlasti, ali će svojom stručnošću i iskustvom biti uključeno u donošenje odluka od važnosti za Banju Luku i njene građane.
Radujem se posvećenom radu i realizaciji novih ideja i projekata u kulturi, a od kojih će svih građani našeg grada, ali i šire, imati koristi.
Usudio bih se reći da je ovo prvi vodič kroz moju muziku, a izuzetno sam srećan jer se iz napisanog vidi da je autorka bila izuzetno nadahnuta. S obzirom na to da je ovaj tekst potpuno neočekivana rođendanska čestitka, zauzvrat šaljem beskrajnu zahvalnost i poziv svima da što više čitaju baglamicu i posebno nadahnute tekstove na ovom blogu.
“Pojam skladatelj mogao bi upućivati na misao imaginarnog postojanja skladatelja u naše doba. Ponekad je teško osjećati prisustvo suvremenika jer smo naviknuti promatrati glazbene genije kroz naslikane portrete i glazbu ostalu iza njih. Percepcija se mijenja onog trenutka kada si jasno posvijestimo kako je David Mastikosa skladatelj našeg doba. Emocionalnim uzdignućem, u sadržaju svojih djela, David ostavlja mistične tragove trenutnog postojanja u neponovljivom vremenu, stvarajući tako neobjašnjiv doživljaj sjedinjenja vlastitoga ”ja”, glazbe koju sklada i susreta sa slušateljima. Koncentriranim osluškivanjem dolazi do intimizacije sa slojevitim sadržajem glazbene ideje, oživljenim u slobodnom vremenskom protoku.”
Ostatak teksta pronađite na “Baglami”. (uz toplu preporuku!)
I am happy to share that my recent application to Music. Multimedia. Management. program was successful and I will actively participate in the Artist Management module during May and June 2021.
Besides composing music, artist management is my great passion, and I find this program as a unique source of information for my further professional development.
Incredible project Music. Multimedia. Management. is a 2-year interdisciplinary program of professional development and international artistic event production, held by Szczecin Philharmonic Hall, TRAFO Center for Contemporary Art, and Fjord Cadenza Festival (Norway). During this interdisciplinary program I will have a chance to learn from fantastic names such as Gregor Kotow, Kathryn Enticott, Lydia Kuo, Florian Riem, Stanisław Suchora, Oliver Wille, Anastasia Kobekina, and Camille Thomas.
If you are interested to find out more about the incredible Szczecin Philharmonic Hall and how it was built check out the video down below:
U posljednjih par mjeseci pročitao sam ne tako mali broj tekstova na internetu koji govore o tome kako muzika pomaže razvoju dječijeg mozga, kako je izuzetno važna još u ranom djetinjstvu, te da je čudo neviđeno. Barem naslovi ovih tekstova najavljuju epohalna otkrića o korisnosti koju muzika ima po naš mozak, međutim sadržaj se obično svodi na prepisivanje već postojećih tekstova, a pritom ni oni nemaju poseban značaj.
Imajuću sve ovo na umu, odlučio sam da istražim da li i na koji način, zemlje sa izuzetno uređenim sistemom obrazovanja, organizuju nastavu muzičke kulture, odnosno na koje vještine i aktivnosti nastavnici najviše obraćaju pažnju. Iako sam samo par sati čitao o raznim sistemima obrazovanja i pristupanja muzici, način na koji to rade u Finskoj najviše me zainteresovao i natjerao na razmišljanje. Pretpostavljam da vam nije promakla priča o famoznom PISA testiranju na kojem je Bosna i Hercegovina zauzela daleko, daleko 62. mjesto. Na istom tom testiranju Finska je bila “svega” 52 mjesta ispred i to na desetom mjestu, odnosno u top 20 zemalja sa najboljim rezultatima.
Finci kažu: komponovanje je za svakoga! Kreativni potencijal čuči u svakom pojedincu., a kao kompozitor svjestan sam da kroz kreativni proces strvaranja muzike, mnogo se više upoznaju zakonitosti muzike, nego prilikom same reprodukcije. U Finskoj su još od 1970. u nastavne planove i programe kao izuzetno važan dio obrazovanja stavili su muzičko stvaralaštvo, njihova djeca bez obzira na godine, talenat, razred ili nastavnika, uveliko komponuju i na taj način kroz muziku aktiviraju dijelove mozga i stvaraju nove sinapse jedinstvene za ovu vrstu radnje. Ideju koja kaže da su vještine koje stičemo učenjem komponovanja za svakoga izuzetno važne, nije uopšte lako implementirati u sve škole, čak ako su njeni počeci sežu još od prije 50 godina. Iako je svega par institucija radilo aktivno na uvođenju muzičkog stvaralaštva (komponovanje muzike) u osnovnim školama, tokom 2010. godine, zahvaljujući požrtvovanosti i entuzijazmu nekolicine nastavnika, djeca i adolescenti su mahom pisali muziku za razne projekte.
Finci se ovdje ne zaustavljaju, te 2016. godine u revidiranom izdanju National Core Curriculum for Basic Education (Nacionalni nastavni plan i program za osnovno obrazovanje) ističu kompoziciju kao suštinski dio nastave muzičkog obrazovanja u osnovnim školama. Ovakav mastavni plan od nastavnika očekuje da se kompozicija i improvizacija ravnopravno pridruže uobičajenim aktivnostima nastave muzičke kulture, slušanju muzike, pjevanju i sviranju. Pomenuti National Core Curriculum for Basic Education u Finskoj je stupio na snagu 2018. godine, a kompozicija i improvizacija su po prvi put upisane kao ciljna područja. Jasno, ovakve izmjene u planu i programu osnovnih škola u direktnoj vezi je i sa muzičkim akademijama i institucijama koje moraju da promjene izlazni profil muzičkih pedagogoa koji će predavati i raditi po novom planu i programu.
Bez brige, pametno su tamo u Finskoj smislili i kako da se nastavnici koji u školama već godinama rade, prilagode ovim promjenama. Novim pristupom pedagogija kompozicije postala je ključna razvojna tačka u obuci nastavnika muzičke kulture. Kako se ne bi osjećali nespremni, osmišljen je poseban program za nastavnike, bilo da su kompozitori ili samo muzički pedagozi, koji će da obrazuje već postojeći nastavni kadar, sve do tačke kada se pojave novi izlazni profili koji su spremni za rad na muzičkom stvaralaštvu.
Ono što je interesatno, kod nas je muzičko stvaralaštvo prisutno u osnovnim školama u sklopu nastave muzičke kulture, barem na papiru. Razumiljivo je da se nastavnici ne upuštaju u takve izazove, pogotovo ako nemaju ambicije i iskustvo na polju stvaralaštva. Jedan od studenata kompozicije mi je jednom prilikom rekao da je za njegov put i odabir poziva zaslužan nastavnik muzičke kulture, koji mu je otkrio potpun jedan novi svijet u koji se zaljubio. Jasno je da ima izuzetaka, ali nažalost postoje i slučajevi kada se slušanje muzike odvija po repertoaru koji se na časovima uvježbava za kafanu. Ovakvim postupcima se opravdava i forsira, uglavnom loš ukus, a o stvaralaštvu možemo samo da sanjamo.
Zašto je važno da naša djeca komponuju?
U Finskoj, kompozicija je aktivnost koja je ili bi barem trebalo da je dostupna svima i čiji se pozitivni uticaji ne odnose samo na kompozitora i muziku koju stvara, već na društvo u cjelini.
Dosadašnja praksa u našem obrazovnom sistemu (čak i u muzičkim školama) djecu isključivo usmjerava da posmatraju muziku na papiru, i kao da se zaboravlja da reprodukcija muzike nije jedini mogući oblik bavljenja njom.
Ukoliko naša djeca budu komponovala, to će značajno da poboljšava njihovo muzičko znanje, razumijevanje muzike i njihove vještine. Međutim, ono što je najvažnije – bavljenje stvaralaštvom pruža odličan kanal za samoizražavanje. Ovi segmenti od izuzetne važnosti su za adolescente koji počinju da traže sebe i svoj glas. Pored pomenutog, rano uvođenje stvaralaštva kao aktivnosti, dodatno izgrađuje dobar ukus, utiče na prepoznavanje vrijednosti umjetničke muzike, te od našeg djeteta stvara kompletniju ličnost, spremnu da razumije izuzetno složene i apstraktne pojmove (razvija maštu!).
Komponovanje, u ovoj dobi, prije svega je jedna zdrava aktivnost, a mozak će nam itekako biti zahvalan.
Ne treba zaboraviti, djeca itekako uživaju slušajući muziku i uz nju se po prvi put izražavaju. Koliko je muzika bliska ljudskom biću od samih početaka njegovog života, postalo mi je mnogo jasnije gledajući muzičke početke moje kćerke Arije, koja je još sa svojih 10 mjeseci koristila muziku kao sredstvo izražavanja, mnogo prije nego što je uopšte počela da priča (video 1). Danas, 6 mjeseci nakon prvog snimka, Aria već traži nove i izuzetno kompleksnije načine da izrazi svoje emocije (video 2).
Ukoliko želite da saznate više o ovoj temi jedan od korisnih linkova svakako je i ovaj.
Odlučio sam da pišem o Académie musicale de Villecroze, kako bih za sve potencijale čitaoce ovih redova učinio ono što je Albina Smajlović učinila za mene 2013. godine i na čemu sam joj neizmjerno zahvalan. Sasvim običan, ali sunčan dan u kampusu i Albina koja sjedi na klupi ispred Akademije umjetnosti nisu uopšte nagovještavali da će se uskoro za moju muziku otvoriti neki potpuno novi prozori. Razgovor sa Albinom je odisao njenom spremnošću da me ohrabri, nagovori i pruži sve savjete kako bih se čim prije prijavio za radionicu koju organizuje pomenuta akademija. Bilo mi je jasno da je to komplikovano, nekakva pisma, engleski, preporuke , avion (!?) i sl. pa rekoh Albini kako ću se prijaviti obavezno, potom se i zahvalih – znajući da će to sve da me mrzi, da ću da zaboravim i da je vjerovatno to sve isuviše rano za studenta druge godine. Međutim, kada neko govori sa toliko strasti i ljubavi o nečemu onda se to i ne zaboravlja tek tako, a moram da priznam da me je i zaintrigiralo. Prvo što sam uradio kada sam došao kući jeste bilo istraživanje o ovim radionicama, potrebnoj dokumentaciji i rokovima za prijavljivanje. Sjećam se da je jedna stavka prijave bila putničko osiguranje što je za mene tada bilo bespotrebno bacanje novca, pogotovo jer nisam vjerovao da mogu da prođem u top 12, te da ono neće ničemu poslužiti, međutim..
Radionicu za kompozitore je 2013. godine vodio Philippe Hersant, iskaknuti francuski kompozitor koji je u to vrijeme pisao kompoziciju koja je porudžbina povodom obilježavanja godišnjice Notr Dam katedrale. Danas Hersant sarađuje sa istaknutim dirigentima među kojima je i Teodor Currentzis. Fokus radionice iz 2013. godine bio je gudački kvartet, a naše (12 kompozitora) kompozicije su svirala dva kvarteta, od kojih je jedan bio sastavljen od braće i sestara koji godinama zajedno muziciraju (Quatuor Girard), te sam imao sreću da baš sa njima radim na interpretaciji kompozicije “Impressions françaises”. Napomena: » kompozicija je nastala prije 6 godina «
https://www.youtube.com/watch?v=gkcCW_o8tbI
Kada sam saznao da sam primljen na ovu akademiju, uslijedili su problemi sa pronalaskom novca za odlazak, iako su tada, kao i danas postojali obrasci koji se popune kako bi Académie musicale de Villecroze pokrila čak i trošak avionske karte, spavanja u hotelu ukoliko je let mimo datuma početka i završetka radionice i sl. Ne znajući za tu mogućnost, Ambasada Francuske u BiH i ataše za kulturu gospođa Catherine Constant su bez mnogo razmišljanja odlučili da pomognu i plate sve troškove mog odlaska na ovu prestižnu akademiju. Međutim, do njih nije bilo lako doći niti sam ih se sjetio, te su mi tu nesebično pomogli profesor i pijanista Dinko Blagojević, te
Berengere Dambrine.
Albina, koja je onog sunčanog dana obećavala bezuslovnu pomoć, jednog dana mi je uz kafu opet u kampusu i to u Slobodnom umu, objašnjavala šta je to gate na aerodromu, odakle da letim, te kako da se onako mlad negdje ne izgubim. Već tada sam počeo da shvatam otkud Albini toliko uzbuđenje kada priča o ovom programu, međutim sve mi se samo kazalo onog trenutka kada sam ušao u studio u kojem je trebalo narednih 14 dana (7+7) da komponujem i živim. Naravno, pitao sam organizatore da li bi trebalo, u sobi koja je na sprat, ima klavir i predivan prostor i radni sto za pisanje, da očekujem još neke ljude ili sam možda sam – ispostavilo se da će svako od nas 12 dobiti isti studio (neke sobe imaju čembalo) i jednake uslove za rad. Tih 14 dana su i danas u mojoj glavi i srcu kao san. Sjećam se da sam samo imao potrebu da se zahvaljujem i da nisam znao kako da se odužim tim divnim ljudima za divne stvari koje rade za umjetnost – osim da sjedim i radim više nego ikada do tada. U pauzama rada smo se kupali na bazenu, a hrana koju spremaju i vina koja poslužuju mislim da zaslužuju poseban tekst.
Dakle, na programima koje organizuje ova akademija apsolutno je sve plaćeno od trenutka kada spakujete kofer i izađete iz kuće, pa sve do vašeg povratka na istu tačku. Svako od učesnika dobija svoj studio, a na raspolaganju mu je izuzetno bogata biblioteka, sjajni i perfektno naštimovani klaviri i čembala, te jedan od svega par u svijetu sačuvanih originalnih fortepiana iz vremena kada je još Mocart svirao i komponovao na njima.
“Mia” za ansambl – Bruno Mantovani, 2019.
Kada sam se vratio 2013. godine kući, bilo je jasno da je jedan od zadataka da pratim kada će opet izaći konkurs i da se odmah prijavim, kako bih opet proživio ovaj rad i tu stvarao. S obzirom na to da je organizacija radionica za kompoziciju kompleksna i odvija se iz dva puta, pritom moraju da dovedu i izvođače, trebalo je čak 6 godina da objave poziv za usavršavanje sa direktorom konzervatorijuma u Parizu, istaknutim francuskim umjetnikom Brunom Mantovanijem. Ni nakon 6 godina, želja da opet odem u Francusku nije jenjavala, te sam se odmah prijavio znajući da su sada još manje šanse da prođem, jer sam već jednom bio – pa kome se raj dva puta desi, međutim..
Ove godine, radionica je bila organizovana prvo u Parizu, a potom smo išli u Villecroze koji je smješten nedaleko od Nice i predivne Azurne obale, gdje je inače i sjedište ove akademije. Sada već iskusan i upućen u proceduru odlučio sam da još više iskoristim čari koje nudi akademija. Vrijedno sam kući komponovao, a vrijeme u Francuskoj sam iskoristio na razgovore o muzici sa sjajnim studentima pariškog konzervatorijuma koji su pripremali naše kompozicije, te sam uživao u prirodi i šetnji po ovom seocetu. Druženje sa izvođačima se pokazalo kao izuzetno korisno, te su oni fantastično interpretirali moju kompoziciju “Mia” za ansambl.
https://www.youtube.com/watch?v=4ljhlPApUHs
“Mia” za ansambl
Koncerti koji se održavaju u okviru ove radionice se profesionalno snimaju, a prostor koji vidite na snimku je
Chapelle Saint-Victor koja datira još iz 12. vijeka, a čiji i enterijer i eksterijer plijene bogatom istorijom. Na koncerte mještani dolaze u velikom broju, kapela je uvijek popunjena skoro do posljenjeg mjesta, a turisti su skoro pa neizostavna publika na svakom od koncerata.
Ljepota raznolikosti
Program “Young talents”
S obzirom na to da je ova akademija imala ljetnju pauzu tokom avgusta, na ovoj stranici uskoro možete očekivati raspored radionica sa datumima prijave, odnosno održavanja radionica i ostalih pojedinosti kao što su imena profesora, dokumenta potrebna za aplikaciju. Na ovom linku nećete pronaći samo pozive za kompozitore, već i za skoro sve instrumente, kamernu muziku, te usavršavanja za nastavnike u srednjim školama. Tradicija ovih radionica seže od 1981. godine, iako je ideja o ovoj akademiji starija od toga.
Académie musicale de Villecroze
The Académie musicale de Villecroze, engaged in musical patronage, supports young talent by offering applicants selected masterclasses, room and board.
Dok uprava akademije radi na osmišljavanju programa i dovođenja renomiranih pedagoga, ono o čemu već sada vi možete razmišljati jeste:
Šta vaš to najbolje predstavlja i sa čim želite da aplicirate (koju kompoziciju smatrate izuzetno kvalitetnom i zašto, koje izvođenje želite da pošaljete, zašto bi taj program bio interesantan i koristan i zašto želite da ga unaprijedite)
Ko su ljudi koji mogu da garantuju za vas, te su raspoloženi da napišu pisma preporuke?
Da li imate dobro napisan CV ili biografiju na engleskom jeziku?
Raj za kraj
Raj za umjetnike definitivno postoji, a možete u to da se uvjerite samo tako što nećete oklijevati da se prijavite i postanete dio jedne divne porodice koja se svake godine širi. Osim što ćete jesti divnu hranu, plivati u bazenu i piti najbolja francuska vina, vi ćete osjetiti i proživiti sve čari umjetnosti.
Na konkursu Fonda “Dr Milan Jelić”, za najuspješnije studente trećeg ciklusa studija, ostvario sam rezultat koji mi je omogućio da u akademskoj 2019/20. godini budem jedan od stipendista. Ukupno 7 studenta trećeg ciklusa je dobilo stipendiju, a na konkurs je pristigla 21 prijava.
Ovo nije prvi put da sam stipendista Fonda “Dr Milan Jelić”, još kao student osnovnih studija na Akademiji umjetnosti bio sam jednu godinu stipendista. Od tog trenutka do danas, uz pomoć zaposlenih u fondu, dva puta sam predstavio svoju muziku u Banjaluci. Prvi projekat koji smo zajedno realizovali bio je uKoncert u podne i to u Muzičkom paviljonu banjalučkog parka “Petar Kočić” 2014. godine. Na ovom koncertu je flautistkinja Aleksandra Kopić zajedno sa gudačkim orkestrom SMŠ “Vlado Milošević” svirala prvi stav moje diplomske kompozicije “Seasons” za flautu i gudački orkestar. Sve ovo se odigralo pod dirigentskom palicom Vanje Topić.
Koncert u podne / Aleksandra Kopić
Drugi projekat koji smo realizovali zajedno jeste predstavljanje moje kompozicije Unusual thing za sopran i elektroniku u sklopu Foruma stipendista Fonda ’’Dr Milan Jelić’’ koji se održao u Administrativnom centru Vlade Republike Srpske. Ova kompozicija je prethodno bila izvedena na likovnoj koloniji “Pliva” na poziv akademika Milivoja Unkovića,
Unusual thing za sopran i elektroniku / izvođenje u KCNS
Pomenuti forum stipendista je izrodio i jedno neočekivano prijateljstvo i to sa Sinišom Ljubojevićem, sjajnim mladim harmonikašem iz Brčkog, koji trenutno završava master studije u Njemačkoj! Siniši koji je i ove godine stipendista Fonda, napisao sam kompoziciju “iRitual #1” za solo harmoniku koju će on uskoro snimiti i premijerno izvesti.
Sve u svemu, da Fond “Dr Milan Jelić” spaja istomišljenike, te da stipendisti sarađuju i vrijedno rade, najbolje svjedoči ova slika:
Siniša Ljubojević i ja radimo na interpretaciji kompozicije
